Korizma

Korizma obuhvaća četrdeset dana prije Uskrsa, a počinje na Čistu srijedu, i završava na Veliki petak. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. Odrasli pripadnici za krštenje, katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. U korizmi, kršćani pristupaju sakramentu ispovjedi, da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs.

Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka ime svoje ime. Prva korizmena nedjelja zove se Čista, druga je Pačista, treća Bezimena, četvrta Sredopusna, peta Glušna, a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica.

Za korizmu se suđe otkuha da na njemu ne bude masnoće jer se cijela korizma postila. Uz cijelu korizmu se nije pjevalo, plesalo a niti su se cure i momci sastajali. Korizmene molitve govore o muci Isusovoj i smrti na križu. Srednjovjekovne su vjerske pjesme: Muka Isusova i Gospin plač. Na vjersku je liriku utjecala Šibenska molitva pisana u ritmičkoj, recitativnoj prozi.

Korizmene i uskrsne molitvene pjesme molile su se od Čiste srijede do Uskrsa. To je vrijeme kada katolici posebno i skrušeno žive i pripravljaju se za najveći blagdan – Uskrs. Mnogobrojne su starinske molitve koje kazivači i danas kazuju.

Sljedeća pjesma rezultat je razumjevanja križa i Isusove muke:

Sveta zvona zazvoniše,

Svetu Gospu okruniše,

Sveta Gospa ustajaše.

Pa na prozor pogledaše

Ide l' Ivo, ide l' zlato.

Al na vrata zag'lamaše;

„Sjedi Ivo, sjedi zlato,

Da te pitam za Isusa,

Za Isusa sina svoga,

Sina svoga meštra tvoga.

Sad ga ovda protiraše,

I milo ga udaraše,

I šakama i nogama.

Da je za to majka znaa,

Pa podnila po onom svijetu,

Pa bi blaga nakupila,

Svoga sina otkupila.“

Amen.

Crkva se gradi je molitvena pjesma koja se pjevala za vrijeme korizme. Kao i ostale uskrsne molitvene pjesme i ova pjesma govori o muci Kristovoj:

Crkva se gradi

Crkva se gradi,

Tamjanom se kadi,

U njoj Gospe kleči,

U sveg srca ječi,

Grozne suze roni,

Dragom Bogu moli.

Prođoše žudije,

Provedoše Isusa,

Zlatnu mu krunu skinuše,

Trnovu natakoše,

Dokle trnova kruna dopire,

Dotle anđeli škropiše,

Bog je sam govorio,

Ko bi ovu molitvu izgovorio,

Spasio bi tri duše,

Očevu, majčinu i svoju.

Izvor: Etnokultra i usmena književnost Hrvata u Jajačkom kraju